Na prošloj radionici online konstelacija, tema je bila nemogućnost mlade žene da uživa u punini svog života. Kako smo postavili temu poljem je prevladala ženska energija. U polju su se pojavilo pitanje abortirane dece i pravo na pripadanje koje ta deca nisu imala.
A ipak o njoj se jako malo govori.
Zašto? Postoji više razloga od društveno socijalnih do onih intimnih i ličnih. A onda se trudimo da zaboravimo abortus što pre. Jer je sramota, jer je suviše teško i bolno. Jer nosimo krivicu. A onda sve to sabijemo u duboko nesvesno. Sakrijemo od sebe i drugih i trudimo se da ne mislimo.
Na žalost ili na sreću sistem traži poravnanje jer svi imaju pravo na pripadnost. Energetski gledano abortirana deca traže pravo na pripadanje sistemu. Traže svoje pravo mesto.
Žena čim ostane u drugom stanju energetski postaje majka. I makar više posle toga nikada ne rodila decu bilo da se desio spontani ili namerni pobačaj, žena postaje majka.
I nekada se ta titula/uloga čini tako teškom, kada zbog jednog lošeg izbora više ne postoji mogućnost bivanja sa potomcima u ovoj fizičkoj realnosti. Čak i kada znamo da je tako bilo najbolje za sve bol i patnja postoje.
Kako kaže Erkat Tolle: “Patnja je nužna sve dok ne shvatiš da nije.”
Tema je bila veoma snažna i poučna. Ponosna sam na sve učesnike a naročito učesnice koje su imale snage da iznesu ovako važnu temu kroz polje. Bilo je suza i težine ali je energija rada na kraju bila najbliže opisano čista radost. Kada je nestala patnja? Onog trenutka kada je abortiranom detetu vraćeno pravo na pripadnost.
Zahvalna nosiocu rada na hrabrosti i poverenju da pogledaju ko je isključen iz sistema i kome nije dato pravo na primadanje.
I nje da ovo nije muška tema, imali smo i mušku energiju unutar polja, samo je snaga ostala u rukama žena.
Tek kada je majka mogla da pogleda u svoje abortirano dete došlo je do olakšanja. Tada je i muškarac mogao da napravi isto. U sistemu a i u samom polju energija je postala znatno mirnija.